Sada je pravo vreme za fotkanje!

Ove godine, jesen je učinila da memorijske kartice u fotoaparatu punim brže nego što imam vremena da ih ispraznim.

Vremenski uslovi kakvi su bili proteklih nedelja u okolini Novog Sada (a verujem i šire), su uticali na to da jutra budu izuetno fotogenična.

Waiting for the fish by Aleksandar Beserminji on 500px.com

Magla, kao posledica toplih dana i hladnih noći, se svakog jutra stvarala blizu tla, a pogotovu iznad mirnih vodenih površina, i polako uzdizala, dok su je sunčevi zraci bojili u zlatno vatrenu boju.

Sve to je učinilo da mi ustajanje u 4h ujutru ne bude problem, već zadovoljstvo, i da mi svaki dan počne sa avanturom. Doduše, svaka avantura je počinjala veče pre, dok sam planirao gde ću se uputiti sutra ujutru, dok grad još uveliko spava.

Proveravanje vremenske prognoze, izračunavanje kada i gde će sunce izaći (suncalc.net) i traženje lokacije gde će se sunce potencijalno poravnati sa nečim interesantnim kao i planiranje kako i sa koje strane prići lokaciji.

Kada se sunce podigne iznad krošnji drveća i spail svu maglu, kući sam se vraćao sa punom karticom fotografija. Ponekad sam bio blatnjav i mokar do kolena, ali sam bio siguran da imam fotografije sa kojoma sam zadovoljan.

IoT u Petnici

Na jesenjem seminaru računarstva u Petnici, deo pažnje je bio posvećen Internet of Things (IoT) tehnologijama gde su polaznici slušali predavanja na tu temu, ali su mogli i da probaju da kontrolišu jedan model takvog sistema. Deo predavanja je bio posvećen bezbednosti, odnosno rizicima koje IoT tehnologije donose i dešavanjima čiji smo bili svedoci u poslednjih mesec dana.

Pomenuti model je imitacija pametne kuće koja je opremljena senzorima i uređajima koji se mogu udaljeno kontrolisati. Kako je ovo bila prva verzija kuće, model nije imao zavidan dizajn, ali je bio funkcionalan i služio je svrsi 🙂

img_20161120_112735-1

Od senzora/uređaja na/u kući su se našli zvučnik (piezo buzzer), LED sijalice, prozor povezan na micro servo motor, uređaj za ventilaciju/hlađenje (ventilator), uređaj za grejanje (grejač u kombinaciji sa ventilatorom), kao i senzori za merenje vlage, unutrašnje i spoljašnje temperature i temperature uređaja za grejanje. Sve ove komponente su povezane na Arduino Mega 2560, koji preko Ethernet shield-a komunicira sa serverom (koji predstavlja cloud) odakle dobija komande. U normalnim uslovima, kontrola svih uređaja je prepuštena (u ovom slučaju) polaznicima koji šalju komande na server. Izuzetak je uređaj za grejanje, koji je zaštićen od pregrevanja, tako da u slučaju kada dostigne kritičnu temperaturu, kontrolu nad kućom preuzima Arduino i aktivira proceduru hlađenja.

untitled-diagram

Pored kuće, razvijen je i pomenuti server koji predstavlja posrednika u komunikaciji između polaznika i kuće, ali i koji održava konekciju prema kući i pamti stanja u kojim se kuća nalazi. Server takođe služi i kao neki vid zaštite od ne autorizovane kontrole kuće, kao i zaštita od učestalih slanja komandi. Inače, server je namerno razvijen da ima „rupe“ i da omogući polaznicima da probaju da preuzmu kontrolu nad kućom kada to nije omogućeno podešavanjima. Uz ovaj server, razvijen je i server sa korisničkim web interfejsom gde se iz browsera mogu očitavati vrednosti temperature ali i kontrolisati uređaji.

kuca

Polaznici na seminaru su imali niz zadataka:

  • kontrolisanje kuće iz web interfejsa radi održavanja date temperature, ali i izbegavanje pregrevanja,
  • uspostava konekcije sa glavnim serverom i slanje direktnih komandi pod ograničenim privilegijama
  • takmičenje gde dva tima pokušavaju da održe temperaturu koja im je zadata (npr: tim1=27C , tim2=31C),
  • zadatak sličan prethodnom, samo je ovog puta potrebno napisati skriptu koja to sama radi,
  • sprečavanje pregrevanja u situaciji gde je dozvoljena ograničena kontrola kuće,
  • preuzimanje potpune kontrole nad serverom i dobijanje svih privilegija,
  • preuzimanje konekcije između kuće i glavnog servea u cilju sprečavanja/izazivanja pregrevanja

 

Studentska razmena – Åbo Akademi, Finska

Negde polovinom master studija došao sam na ideju da odem negde na studentsku razmenu. Iako su svi konkursi u tom trenutku bili odavno završeni, EUROWEB+ program je baš tada otvorio drugi krug prijava. Sastavio sam ugovor o učenju, prikupio svu potrebnu dokumentaciju, preveo dokumente na engleski i prijavio se online za Finsku i Švedsku. Nakon nešto više od mesec dana, dobio sam obaveštenje da sam primljen na Åbo Akademi u mestu Turku, Finska. Počinje frka oko kupovine avionskih karata, vize, spremanja.. I onda dolazi i taj dan kada konačno treba da se leti.

img_20160104_100627

Kada je Finnair uz dosta truckanja konačno sleteo u Helsinki, odmah se osetila razlika u temperaturi. Osetila se i ljubaznost ljudi koji su se tu zatekli. Još par planiranih sati spavanja u autobusu do grada Turku su prošli u upoznavanju sa još par studenata koji su dosli istim poslom kao i ja. Sa jednom devojkom smo čak skontali da imamo istog ‘tutora’, studenta koji će se truditi da nam pomogne oko snalaženja u početku.

Kada smo stigli u Turku, naš tutor, Ida, nas je sačekala na autobuskoj stanici. Odatle sledi pola sata hoda po pravoj Finskoj zimi do studentskih domova, gde nam ona pokazuje sobe u kojima ćemo biti smešteni. Njihovi domovi su malčice drugačije koncipirani od doma u Novom Sadu na koji sam naviko, ali sada kada pišem ovaj tekst, ne mogu reći koji mi se više dopada. Njihovi domovi se odrzavaju, renoviraju se na vreme, nema portira i sve je uvek čisto, ali druženja kao u Vlahoviću nije bilo, iako su za to delimično odgovorni i ljudi.

Nakon prve prespavane noći, dolazi i prvi dan na fakultetu. Ono što nisam znao, jeste da se na samom početku organizuje kurs orijentacije za studente, gde se dobiju sve osnovne informacije o tome kako stvari tamo funkcionisu, koje su naše obaveze i šta se od nas očekuje. Za vreme tog kursa sam izmenio i ugovor o učenju, pošto su mi se neki predmeti preklapali u rasporedu. Inače, taj kurs je trajao nedelju dana i zaista su pokrili sve situacije u kojima se tamo student može zateći.

E sada što se tiče predmeta, ja sam odabrao sledeće:

  • Advanced computer graphics and graphic hardware
  • Special Course in CS: Distributed systems and algorithms
  • Special Course in CS: Graph Algorithms
  • Special Course in CS: Local Networks
  • Real-Time Systems
  • Evolutionary Algorithms
  • Neural Networks

Neću pisati o svakom predmetu ponaosob, smo ću reći da su svi predmeti osim distribuiranih sistema i algoritama bili super. Ovaj jedan pomenuti je bio ispod mojih očekivanja.
Ono što je za mene bilo novo, jeste da se neki predmeti ne ocenjuju, već postoji samo Pass/Fail.

Predavanja su im malo drugačije organizovana kao kod nas, ne postoje redovne vežbe, ali postoje domaći zadaci koji omogućavaju skupljanje dodatnih bodova. Tako se neki predmeti mogu položiti samo preko domaćih zadataka. Na jednom predmetu sam imao i laboratorijske vežbe, ali samo u dva termina.

Predmet Real-Time Systems bih posebno pohvalio, pošto je profesor izlagao je materiju na takav način da je bilo lako razumeti iako je sam predmet bio dosta težak.

Što se tiče ne akademskog dela, tu je bilo svašta. Sa ostalim studentima na razmeni u domu smo organizovali internacionalne večere, gledali filmove, zajedno putovali.

img_6320

Pposetili smo Deda Mraza, pravili žurke, zajedno smo pili i zajedno se treznili.

12628483_1032679433469736_6062154235001023838_o

Penjali smo se na krovove zgrada, šetali po zaleđenoj reci i moru, išli u saunu, a potom se valjali u snegu, upali smo u sneg dubine 2m i jedva izašli iz njega.

img_5492

Trčali u 3h ujutru jer je tamo tada kao dan, smejali se, grlili se kada nam je bilo teško, učili jedni druge da kuvaju, ostajali u kuhinji do 4h i pili čajeve samo da ne odemo na spavanje, gledali polarnu svetlost, ali više samo oblačno nebo. Svađali se i mirili, plakali kada smo se razilazili… Obećali jedni drugima da ćemo se sigurno opet negde skupiti i preživeti barem još jedan dan kao što su nam dani bili tokom tih šest meseci. Puno uspomena koje je teško prepričati, jer pomisao na svaku od njih stvara neki čudan osećaj koji se ne može izraziti rečima.

WhatsApp-Image-20160514

Iz svega toga sam mnogo naučio, verovatno i više od onog što sam naučio tamo na faksu. Recimo, naučio sam da postoji mesto na svetu gde obezbeđenje u klubovima nije nadrkano. Na tom mestu ljudi ulaze u autobus na prednja vrata i plate kartu, da za drugačije ne znaju i ne razumeju, da ti isti autobusi ne moraju da smrde i budu prljavi, a da ih soferi ne moraju voziti kao da u njima voze krompire. Takođe, na tom mestu nikada ne fali ŠV obrazac. Kada izgubiš telefon ili novčanik, on će nekako već naći put nazad do tebe.
Ah da, naučio i kako spremiti belgijske krompiriće ili guacamole i tortilje 😛

Uglavnom, meni je ovo verovatno jedno od najverdnijih iskustava do sada i pamtiću ga i prepričavati priče verovatno celog života. A usput, nadam se, da ću posećivati prijatelje širom sveta koje sam tamo upoznao i da ćemo barem još jednom imati jedan od onih dana koje smo imali dok smo bili na razmeni.

DSLR za početnike #2

Pošto vidim da postoji određeno interesovanje za blog DSLR za početnike, odlučio sam da podelim još malo znanja i iskustva koje imam na tu temu. Većina komentara je bila tipa „Početnik sam, da li je aparat XYZ dobar za mene?“. Pa evo da dam univerzalan odgovor na to pitanje.

Početnik sam, da li je aparat XYZ dobar za mene?

Ukoliko si do sada slikao telefonom ili kompakt aparatom i nisi nikada pokušao da koristiš „manuelni“ mod na aparatu (možda zato što ga i nisi imao), rekao bih svaki DSLR je dobar. Ako te zanima šta je ISO, blenda i ekspozicija i kako sve to uz dobar kadar ukombinuješ u dobru fotografiju, svaki DSLR je dobar. Dobro, ok, novi aparati imaju bolje redukcije šuma za visoke ISO vrednosti, ali nevažno.. Ako si početnik i želiš da savladaš osnove i tehnike fotografisanja, treba ti manuelni mod na aparatu*, malo guglanja, mozak i vežba.

* Manuelni mod postoji i na većini novih prosumer, pa čak i na kompakt aparatima, ali to ne bih preporučio za kupovinu, ako planiras da se bavis fotografijom. Ako već imaš takav fotoaparat, onda počni da učiš od toga, pa kasnije kupi DSLR, ali nemoj da kupuješ prosumer da bi se ozbiljno bavio fotografijom. No ne kažem da nije moguće..

Ako ti je DSLR skup, zapitaj se koliko si platio telefon. Ukoliko ti je telefon skuplji od aparata koji ti je „skup“, onda ne želiš „ozbiljno“ da se baviš fotografijom. Aparati danas koštaju ~300e. Ukoliko baš nisi u situaciji da kupiš novi, razmotri i polovne, ali se prvo dobro informiši.

Da li mi treba objektiv XYZ?

Za početak verovatno ne. Dovoljno ti je da imaš neki objektiv. Recimo kit objekti 18-55mm što dolazi uz većinu fotoaparata je sasvim ok. Ako ne znaš šta znači 18-55mm => DSLR za početnike #1 i guglaj!

Želim da slikam svadbe. Da li je aparat XYZ ok?

Ti ne treba da slikaš svadbe. Iz više razloga.

  1. Uzećemo za predpostavku da si početnik. Kupićeš aparaz XYZ i otićićeš nekome na svadbu da napraviš super mega cool fotke. To jeste moguća varijanta, ali slabo verovatna. Škljocaćeš na auto modu, jer drugačije verovatno ne znaš, jer si početnik. O difuznom svetlu, dubinskoj oštrini i nečemu trećem što ni ja ne znam, ti verovatno nikada nisi čuo ni reči.
  2. Ako me pitaš da li je aparat XYZ ok za svadbe, znači da nemaš pojma i da si početnik. Predpostavka iz 1. je dokazana, pa time pod 1. i važi.

Elem.. ovo grubo zvuči, ali ja zapravo i želim da obeshrabrim nekog da uradi takvu ludost/glupost. Koliko zbog tog nekog, ali više zbog ljudi koji će da mu plate, da bi taj neko njima upropastio fotografije sa venčanja. Ne kažem da su neki „pro“ fotografi venčanja mnogo bolji i da ne škljocaju na auto, ali oni ne rade svoj posao dobro u tom slučaju. A ti, ne treba da budeš takav. Treba da budeš bolji. Tako da za početak, gledaj u drugom smeru, gledaj da nešto naučiš pre nego što uzmeš veći zalogaj 😉

Još malo tehnikalija koje nismo pomenuli u prvom delu

Blic

Kao što aparat ima 300 nekih karakteristika na koje možeš, a ne moraš da obratiš pažnju, tako i blic ima isto barem nekih 50 karakteristika koje ga čine dobrim ili lošim za tebe. Recimo da više i nisi baš početnik ili ipak jesi, ali imaš neko predznanje i ideje i želiš da kupiš blic. Hajde da proverimo da li tebi zapravo treba blic. Odaberi ispod pod 1, 2 ili 3 kako želiš da koristiš blic:

  1. Nikon-Speedlight-SB-910-DSLR-Flash-on-camera
  2. bb58
  3. DMH_6979

Ako je tvoj odgovor pod 1. – zaboravi blic.

Ako si odgovorio pod 2. onda recimo da može biti trenutak kada treba da kupiš blic. Ali proveri ove savete prvo.

Ako si izabrao odgovor pod 3. onda već verovatno znaš i koji blic želiš da kupiš, tako da je to sasvim ok 🙂

Stativ

Cene stativa se kreću od 10e do 2000e. Bukvalno. Ako si početnik, kontam da je stativ koji košta 30-40e sasvim dovoljan. Kada staviš aparat na njega, stativ treba stabilno da stoji na zemlji. Recimo stativ Hama Star 5 nije dobar stativ za DSLR. Hama Star 61 je recimo ok.

Sa kupovinom stativa treba da sačekaš ako misliš da je ok slikati noću (recimo šumu i nebo) sa 1/10 ekspozicijom, blendom f/3.5 i ISO 3200. Prelistaj još malo teoriju i probaj u praksi to da primeniš. Onog momenta kada sebi kažeš „bilo bi dobro da imam stativ jer ovako ne može“ onda je ok da kupiš isti.

Primera radi, ova fotografija je napravljena na stativu od 40e (jer jeftiniji nisu imali).

View this post on Instagram

Last year, while doing my Erasmus exchange in Turku, Finland, we went to Lapland to watch auroras. After 6 days of cloudy weather and no auroras seen, we finally got lucky just a night before we went back home. We all got out of our cottage, went deeper into the woods where no lights pollute the air, and laid down to enjoy the view. #erasmus #lapland #auroraborealis #finland . . . . . . #visitfinland #thisisfinland #aurora #northernlights #sky #cold #winter #snow #nature #natureshots #natureporn #hiking #trees #naturephotography #landscapephotography #mountain #mountainscape #lightplay #suomi #amazingview #stunningview #longexposureoftheday #longexposure #greatshotz #hotshotz #dream_image

A post shared by Aleksandar Beserminji (@beserminji) on

Ako putuješ avionom: Proveri sa aviokompanijom, aerodromom ili ne znam već sa kim, da li možeš poneti stativ u ručnom prtljagu. Ako ga upakuješ u veliku torbu koju check-in-uješ, ne moraš da brineš. Ali stativ u ručnom prtljagu može biti protumačen kao neka vrsta oružja i postoji verovatnoća da će ti ga oduzeti nakon skenera. Tako da obrati pažnju.

 

Iskustvo: RT-RK odsek, master, internship, zaposlenje

Krajem prosle godine, završio sam radnu obavezu sa firmom RT-RK kako bih otišao u inostranstvo na studentsku razmenu. Nije mi bilo naročito drago kada sam odlazio, pošto sam radio na projektu koji mi se zaista dopadao, a pored toga, vođa tima i grupe su bili više od običnih šefova. Naravno, mogao sam da ostanem, ali sam želeo i da odem „napolje“ i vidim kako je „tamo“. O tome nešto više u nekom od narednih blogova. Ovaj blog će biti posvećen iskustvu koje sam stekao „na putanji“ od fakulteta do prvog posla i zašto sam otišao (pored sranje situacije u zemlji.. o tome neću pisati).

Tako da kada bi me pitali kada ova priča počinje, rekao bih još davne 2010. godine. Tada sam, negde u junu (možda julu ili avgustu?) otišao na PMF da se prijavim za polaganje prijemnog ispita na smer (recimo) „Informatika“. No kako sam jedva ušao u zgradu od gužve i shvatio da ću tamo dočekati večeru dok se ne prijavim, brže bolje sam izašao, otišao na FTN i prijavio se tamo za polaganje prijemnog na smer „Računarstvo i Automatika“. Nije sada da se pre toga nisam dvoumio između ta dva smera, ali sam se iz nekog razloga tada odlučio za PMF i otišao u Novi Sad sa ciljem da se tamo prijavim. No dobro što nisam…

Već na drugoj godini, negde krajem prvog semestra sam dobio ponudu za stipendiju od firme RT-RK, uz obavezu da se opredelim za njihov smer na trećoj godini. Znao sam ja tada da ću njihov smer najverovatnije i odabrati, ali nisam hteo da se obavezujem. Stipendiju sam zato prihvatio tek kasnije na trećoj godini. I ako se dobro sećam tu se već pričalo među kolegama da ćemo u RT-RK i ostati nakon faksa.

RT-RK_logo.svg

Letnji raspust nakon treće godine je bio namenjen praksi, početku rada na R&D projektu u firmi RT-RK, za šta ja nisam znao do odprilike dva dana pre prezentacije tog projekta. Pošto sam u tom trenutku već imao druge planove (Tajland, praksa 2013), ja sam praksu propustio. Rekao bih da profesor Teslić, po njegovom izrazu lica tada, nije bas radosno prihvatio tu vest, kada sam mu saopštio da već imam rezervisanu kartu za Tajland i da neću moći leto provesti u firmi. No nije mi to zamerio i samo mi je rekao da se javim kada se vratim. Što je bila iznenađujuće dobra reakcija u odnosu na nešto što su neki očekivali..

Ovde bih dodao, da bi budući stipendisti zapravo ipak trebali takve stvari da ugovore profesorom unapred. Čisto da se izbegne efekat iznenađenja, jer ipak, neko je računao na mene. No dobro..

Po povratku sa Tajlanda, javio sam se Nenadu Jovanoviću, vođi tima C-More, koji su činili moje kolege. Potpisao sam novi ugovor o stipendiranju sa firmom, koji me je obavezivao na zaposlenje u firmi minimum onoliko vremena koliko sam primao stipendiju (računajući ovu novu stipendiju). Nenad se potrudio da me uvede u projekat i za dve nedelje sam već mogao samostalno da „raduckam“ tu i tamo.

To raduckanje se pretvorilo u rad nakon nekog vremena, a kasnije se periodično pretvaralo u raspadanje od posla kako su nailazili demoi. Ostajalo se prekovremeno, radilo se do kasno, mrzeli smo sebe što smo potpisali ugovore. Bilo je svašta i nije bilo lako. Ali smo preživeli. Uz to smo i studirali, po nekom nazovimo povlašćenom režimu, gde smo bili oslobođeni nekih projekata, pošto smo radili slične stvari u na projektu. Na kraju smo napisali diplomske radove na temu onoga što je svako od nas doprineo C-More projektu i diplomirali smo među prvima u generaciji. Nakon toga, neki su se zaposlili i počeli da „odrađuju ugovor“.

Opet se dešavalo da se tu i tamo radi prekovremeno i to iz više razloga. Neke stvari su se radile po principu „uradi samo da se što pre završi“, neke stvari nisu bile jasno definisane, specifikacije su se menjali nedelju dana pre demoa.. Bilo je gresaka i sa naše strane (studenata), ali u principu smatram(o) da je većina problema bila izazvana od strane viših slojeva hijerarhije. Tu naravno ne mislim na Nenada i on neka ostane jedini kojeg ću da imenujem, jer se on zapravo borio protiv svega toga. Što se tiče ostalih, ako neko od njih bude čitao ovaj tekst, prepoznaće se. Ako se ne prepoznaju, onda zaista nisu lagali kada su govorili da oni ne vide probleme, ali onda oni imaju većih problema nego što smo mi imali, a to je da ne znaju da obavljaju svoj posao kako treba.

No to je bila situacija i C-More timu. Poslednjih godinu dana u firmi sam radio na LLVM/Clang prevodiocu i mogu reći da je rad, u tom drugom timu, bio mnogo prijatniji. Vrsta projekta je bila drugačija i to umnogome utiče na to kako se radi, ali Branislav (teamlead) i Petar (grouplead) su za mene bili sefovi i drugari. Možda nije isto sa njihove strane, ali njihova prijateljska nastrojenost je učinila da se ja tako osećam. A verujem i ostale moje kolege. E zbog toga je bilo teško otići iz firme, pošto je je kontrast između prvog i drugog projekta bio veliki što se tiče atmosfere. Koliko mi je bilo teško raditi za prvi projekat, toliko sam želeo da naučim više za ovaj drugi, pa nije bilo problem ostajati i do kasno u firmi. Sećam se kada mi je Branislav rekao „Aleksandre, ajde pakuj se, idi kući, ostaćeš ovde da spavaš kako si krenuo.“.

E sada, ovo možda ono prvo zvuči loše, crno, zastrašujuće, ali ima tu i dobrih stvari… Ne kažem da je to bio jedini način, ali je bio relativno ok način da se pored završavanja fakulteta i radi, stekne profesionalno iskustvo, pa na kraju i zaradi. Naravno bilo je i ima boljih opcija, ali ovo je prilično straightforward kada neko upiše RT-RK odsek, a pritom ima iole znanja i volje za radom i napredkom. Verovatno da sam vreme koje sam proveo u firmi utrošio na rad na nekom open source projektu ili na učenje algoritama ili nešto treće, da bih sada bio u boljoj poziciji nego što sam sada, ali budimo iskreni, da nisam imao obavezu, verovatno bih više od pola tog vremena prespavao. Kao i većina vas. Svaka čast izuzecima jeli…

E a ima još.. Ono što ne bih naučio da sam išao pomenutom alternativnom putanjom, jeste kako stvari funkcionišu u jednoj firmi. Smatram da sada barem malo imam predstavu kako stvari mogu da izgledaju i da li se to meni dopada ili ne. Imao sam priliku da odem napolje i iskoristio sam je, pa sam jeli morao da ostavim posao iza sebe, pošto mi je ovo bilo većeg prioriteta. Nakon što završim studije tu gde jesam, u potragu za poslom ću ući sa velikim iskustvom iza sebe, a kada to kažem, ne mislim samo na profesionalno iskustvo. Znaću kako mi je bilo i da ako mi se ne dopada neka ponuda, da mogu da odbijem i da treba da tražim dalje.

No do tada, imam još dosta da učim, a kada to znanje konačno primenim u praksi, pišem novi blog na tu temu 😉

PS. Nije to toliko do firme, koliko je do ljudi. Ako imate čoveka da vam bude šef, nećete imati problema gde god radili. A ako imate nekog manjeg od makovog zrna (lol odakle ovo vadim? :D) da se pravi pametan, onda imate problem gde god otišli. Ukoliko vam neko nudi praksu, zaposlenje, raspitajte se ko će vam biti vođe time i grupe. Saznajte nešto o njima, tražite da popričate unapred sa njima, pa probajte sami da provalite da li će taj neko da vas maltretira ili ne 😛

PS2: Izvinjavam se firmi što koristim njihov logo na mom blogu bez da sam pitao ^.^

ESP8266 – Arduino wireless modul

Ovo je možda moj najkraći blog. Uglavnom, oni koji se zanimate sa Arduinom – potražite ovaj modul! Nema potrebe da pišem bilo šta o njemu, pošto je internet prepun (da ne kažem da je internet prso zbog ovog) tutorijala: šta su drugi ljudi uradili, napravili, šta sve može, koliki mu je domet itd. Tako da ono.. Samo napred. Dx ili aliexpress ili nešto treće i pravite svoj Internet of things.

Update:

Evo jedan hint, šta da ne radite kada je u pitanju ovaj (ili sličan) modul.

Pošto je njegovo napajanje 3.3V, potrazio sam regulatore napona na inernetu i napravio sam jedan koji koristi kolo LM317. To je zaprav bila jako loša ideja i sada sam „kraći“ za jedan modul 😛

Šta se zapravo dogodilo?

Regulator na izlazu daje napon koji zavisi od ulaznog napona i otpornosti podešene na potenciometru. Prvo, ulazni napon mi nije bio stabilan. Neki ispravljač (ne znam ni sam odakle mi ga) koji daje 18V DC na izlazu. Kao.. Zatim, potenciometar koji sam koristio je neko đubre koje prilično varira sa otpornošću i ako ga niko ne dira. I kada se te dve stvari iskombinuju, na izlazu se dobije 3.8V iako je inicijalno sve bilo podešeno da na izlazu bude 3.3V. I onda je izašao onaj sakriveni beli dim iz modula. Jbg…

Nakon malo guglanja, našao sam da neki ljudi koriste kolo LD33V, koje na izlazu daje stabilnih 3.3V. Tako da eto… Krenite sa tim.

IOIO RC Boat

Prošlo je već dve godine kako moj IOIO u principu skuplja prašinu. Koristio sam ga za neke projekte tu i tamo, ali je IOIO većinu vremena proveo u kutiji.

Kako bih to promenio, odlučio sam da ga upotrebim u svom vikend projektu. Napravio sam brodić na upravljanje i tako IOIO-u dao poslednju ulogu, gde će dočekati svoju smrt zajedno sa brodićem (dok ga voda ne odnese ili ne potone).

Uglavnom, u nastavku slede fotke kako to izgleda, a video kako to radi u praksi (ne u kadi)… pa video verovatno neće biti objavljen, pošto je na prvom testu na otvorenom brodić stao na sred jezera. I to onog jezera u Dunavskom parku. Da onom malom. I dok smo dočekali da se brodić dogega do obale na talasima koje su pravile patke sa druge strane, pao je mrak. Kasnije nismo uspeli da napravimo kvalitetan snimak. Tako da, žao mi je 😛

Priprema
Priprema

YT (test #1): http://youtu.be/jt8r1F5e2ew

Prvi test
Drugi test

YT: http://youtu.be/rxfi8hiaGK4

Inside
Inside

Gotov!
Gotov!

Update:
Nakon prve ne tako uspešne vožnje, odlučio sam da obezbedim veći domet za updavljanje brodićem, tako da je brodić podvrgnut malim izmenama. Bluetooth je dobio externu antenicu koja bi trebala da obezbedi dovoljan domet za vožnju brodića po jezeru, a kako će to uspeti u praksi – videćemo.

Petnička konferencija – Korak u nauku

Ovog vikenda se u Istraživačkoj stanici Petnica održava trinaesta po redu naučna konferencija – Korak u nauku. Polaznici su tokom godine vredno radili na projektima, napisali su naučne radove, a sada na konferenciji ih prezentuju svojim kolegama u Petnici, rukovodiocima, medijima…

Zajednička fotografija polaznika na konferenciji
Zajednička fotografija polaznika na konferenciji

Ali smisao ovog bloga nije da prene informacije o tome koliko je radova prezentovano, odakle su polaznici, koji su dalji planovi ISP i sl. već da iznesem ono što novinari ne mogu da napišu/snime, a to je ono što se može doživeti samo ako u stanici proživite deo svog života, kada vi postanete deo stanice i ona postane deo vas. Kada se u stanici osećate kao kod kuće, a ne kao gost i kada vam tokom studija bude isto da li za vikend  odete kući ili dodjete u Petnicu.

IMG_6540
Hello 🙂

 

Iako se Petnica mnogo promenila od dana kada sam prvi put, kao uplašeni klinac, kročio na njeno tlo, na neki neobičan način, ostala je ista. Ustvari sada je zapravo samo veća.

Naravno, promenili su se i ljudi i promenilo se kako oni vide Petnicu. Mlađe generacije to drugačije doživljavaju u odnosu na nas kada smo bili njihovih godina. Kao saradnik, imam osećaj da polaznici nisu dovoljno komunikativni, da se manje druže nego mi, da manje paze na predavanjima, da ih je manje briga… I verovatno ima nešto u tome, ali isto tako verovatno nismo ni mi bili najdivniji kada smo bili polaznici.

Znali smo i mi da budemo nestašni, da zadirkujemo jedni druge, da svašta radimo rukovodiocima iza leđa. Jedva smo čekali da se predavanja i obaveze završe i da dođe veče da pevamo uz gitaru.

Džitra
Džitra

Da se upoznajemo i da se družimo. Da na pečurkama držimo za ruku naše simpatije, a da se sledeći put vidimo tek na sledećem seminaru ako budemo oboje pozvani. Da noćima ne spavamo, a na predavanjima dremamo.

Zzz
Zzz

Da u sobama za 6 osoba spava nas 13. Ne zato što moramo, već zato što smo tako želeli.

1 = 2
1 = 2

Da čitave noći pričamo viceve. Da tokom hladnih noći, umotani u ćebe gledamo zvezde i dočekujemo izlazak sunca. 

Nije baš hladno i nema ćebeta, but..
Nije baš hladno i nema ćebeta, but..

Da se družimo sa kučićima i mačićima koji su zalutali u stanicu. 

 

cuteness overload
cuteness overload

Da sedimo ispod trešnje.

Ispod trešnje
Ispod trešnje

Da se po kiši dobacujemo sa frizbijem. 

Frizbi
Frizbi

Da se igramo Ratova Zvezda ili šta god da nam je tada bilo na pameti xD (ni jedna osoba nije povređena u snimanju ove scene, mačevi su od papira :P)

Hasan seckati!
Hasan seckati!

I kakvi god da smo bili, naučili smo mnogo.  Ne samo ono sa predavanja, već nešto mnogo vrednije. I to nas je promenilo. Zauvek i na bolje.

 

Sos za špagete na mamin način

Pošto obožavam da jedem testeninu, pogotovo špagete sa mesom, moja mama se prilično uvežbala u pravljenju tog sosa.
Ovom prilikom želim taj recept da podelim sa vama, a vi ocenite da li imam dobar ukus 😉

– 800g mlevenog mesa
– 200g patlidžana (narendanog)
– veliki crni luk
– 2-3 čeha belog luka
– svežeg parajza ili paradajz soka (po želji)
– so, biber, origano, ulje

Prvo izdinstati crni luk na ulju, a zatim dodati patlidžan. Malo kasnije meso i beli luk. Kada se to sve isprži (voda ispari), dodati paradajz (sok) i sve ostale začine i zatim kuvati.
Sve to traje dosta dugo, oko sat vremena.

Kada se sos pospe po testenini, od gore narendati trapist.

Prijatno 🙂