Browse Author: biserx

Which camera type should you buy?

Recently I noticed that almost all compact cameras are exchanged for phones or big DSLRs. I never actually counted how many people (mostly tourists) are using compacts cameras or DSLRs, or nor I did any statistics, but all these big cameras are somehow eye-catching. It became trendy. So I have decided to ask some proud users of DSLRs (again, tourists and some acquaintances) what is the reason for buying one. Answers were mostly similar and refer to image quality and affordable price.

Now, I really don’t mind someone else carrying big and heavy DSLR around their neck, but let’s see is it really necessary.

It all starts with the light. If there is no light, there is no photo. That’s why it’s important to handle the light properly. We use lenses for that. There are many different types of lenses and they affect the light that is passing through on different ways. Better quality lenses are putting through the light ‘on a better way’ so more information are preserved when the light exits the lens on the other side. And when that happens, the light will hit the sensor. The sensor is a vital component in photo formation process. It ‘reads’ the light which hits it, and transforms it into a digital signals which are later transformed into a file which you can open on your computer. The better sensors ‘reading’ skills, better results. Transformations that come after the reading are also important, but let’s keep this as simple as possible and assume that transformations are always done well and we don’t have to care about it.

So basically you need a good (big) sensor and good lens for good quality photos.

Bigger sensors are better sensors. You can find many topics about that online, but long story short, bigger sensors have better low-light performance (will make less noise in photos with higher ISO), they have better dynamic range and as bigger they become, they make more background blur.

Now let’s check sensor sizes before we continue. Here you have different sensor sizes compared from 1/3.2″ to Medium Format.

text6802

And now, DSLRs from the beginning of the story, they do posses bigger sensors (usually APS-C or bigger) than compacts, which makes them quite a good option to buy. They also come with some sort of quality lens, at least better than most compacts. But they are not the only option.

A couple years ago, manufacturers introduced mirrorless interchangeable-lens cameras. These cameras usually have bigger sensors than compacts, and allows you to change lenses. Which is cool! They tend to give you quality of photos as DSLRs do, but they are also tending to be small. Unfortunately the size of the sensor dictates the size of the lenses, so bigger the sensor bigger are lenses.

TLDR, if you want really, really good quality photos, take some mirrorless camera or some DSLR if you don’t mind carrying it all around. Otherwise, if you want something slightly better than your phone photos, take some compact. And if you don’t mind the quality of your phone photos.. well, then you have no problem 🙂

UPDATE: Below you can find a comparison of camera types, cameras and sensor sizes, which might be helpful to illustrate the described situation.

g5565

Sync your clock when shooting with a partner

One day, totally at random, some guy asked me on the street if I’m am being available to cover an event that they organize. I am a hobby photographer and usually I shoot what I want, when I want, where I want, and I didn’t have experience with such things. But I accepted the challenge. It was a Cameroonian association dinner party, followed with many different activities with 100+ people present.

DSC_1027

After I got timeline of the event and started planning everything, I realized that I might not be ‘enough’ to cover everything as I am not skilled enough. So I decided to call a friend for help. She accepted the invitation, we did quite nice job and the client was happy at the end.

DSC_1203

But even though I tried to think about everything I didn’t think about how are we going to merge our photos after the shooting, and that gave me a small headache. When I copied all the photos (~2×500 photos) from our memory cards, I found out that I have a bunch of photos, with no pattern I can use to separate them. So I had to do it manually, and there was a lot of job, because that celebration included many different sections: red carpet, opening ceremony, prayer, dinner, drama, fashion show, etc. I lost maybe 15-30 minutes on sorting all the photos, and maybe it’s not too much, but I would be more happy if I didn’t have to.

Check these instructions (Sync Multiple Camera Time Stamps In Lightroom 4, Fix Timestamp Issues on Multi-Camera Shoots) if you’ve already did the same mistake.

So I was thinking what could I do to make it better next time, and realized that I can sort photos by the time they were taken. But there is a catch: for that you need to sync clock on your cameras that you are doing shooting with.

clock sync

If you are using more cameras or if you are shooting with a friend, just take some time before and configure your clocks to show the same time. After that you can easily sort them by time on your computer.

Does more/better equipment means better photos?

When I was a kid, before I went to school, my aunt was very ambitious to teach me how to read, and that resulted in me knowing how to read and write in preschool. But then in the first grade we had these stickers with the alphabet, and we were doing exercises where teacher proposed some word and we had to recreate that word using stickers. I had these stickers, but unfortunately I didn’t have this nylon holder as you can see on the photo, and every time we had to create proposed words, I had to search for the letters through the pile which made me the slowest kid in the class.

Slovarica-za-prvi-razred_slika_O_39262133

The situation got so serious that teacher thought I have problems with studying and called my parents. The problem was that this nylon holder was hard to find, and my parents had to order it from somewhere far away, so it introduced an extra delay in delivery. At the end everything was good, but I still remember all my frustration back then.

So how do I find the correlation between this incident and photography? Well, many times I have a great idea or opportunity for a photo, but I am unable to realize it because of the lack of the equipment. Sometimes it’s possible to improvise, sometimes it’s not, and here are just a couple examples of what am I talking about.

Tripod

A tripod is a great piece of equipment even though many young photographers underestimate it. Especially now when cameras go up to ISO 12800, so it’s possible to shoot with shorter expositions even in dark places. But once when all that noise, which high ISO causes, starts to bother, the only option which remains is to find some steady spot and shoot with longer expositions.

So here is an example from when I was visiting Lapland with friends, and wanted to make some photos of auroras. When we finally got a chance to see some, I made couple test shoots and determined the best* setup. While I was doing that, friends already laid down and watched the show, so I decided to change the frame and put them into it.

Aurora borealis by Aleksandar Beserminji on 500px.com

 

 * This photo was shot at ISO 400, with 30 second exposition and aperture f3.5. I would go for higher f-number and lower ISO, but I didn’t have a remote trigger with myself (big mistake!), and camera settings didn’t allow longer expositions without the trigger.

In this situation I was lucky to have a tripod with me. I remember other friends improvising with bags, chairs, even making stands out of snow. It can work, but tripod really helped me out in this situation.

Beside this responsibility of tripod to help you take long exposure photos, you can also use one for keeping the camera steady while making HDR photos, for selfies and also for defense of wild animals that might attack you while photographing in a wild. In that situation, it’s a life saver 🙂

Lenses

Usually, when people buy their first exchangeable lens camera, they get some kit lens with it. Most of the time it’s 18-55mm f3.5-5.6 kit lens. It’s pretty good lens for the beginners, I’m using it quite much as my all around lens, but it has its own limitations. The photo above was made with a Nikon 10-24mm at its widest 10mm. I tried to shoot with a mentioned kit lens first, but photos weren’t that ‘nice’. They just didn’t transfer that feeling I had back then. TBH it wasn’t even my camera as I was shooting with Canon back then, so I had to borrow everything from a friend.

Following photo was made with a telephoto lens. I had my digital camera with me, but as I had only my kit lens for it, I was also carrying an old Zenite SLR with 200mm lens mounted on it. I could call it a half-way improvisation, and in this case it worked.

7009632527_a0a593675e_o

Flash

The built in flash can be useful in some situations, but in many times it’s useless. Some of the weakness of a built in flash are its power and fact it could not be taken off. You can find some solution how to use built in flash in a better way (sry it’s on Serbian, translation in progress), but there is a reason why they make external flashes.

So here is another example.

DSC_5880

I made this one with flash positioned behind the subject instead on the top of the camera, turned to shoot at the background. It was some old flash from some old camera and it was triggered by improvised cable. Way too much time spent on trying and trying, but at the end, I caught some nice moments, which would not be that nice if I shoot with built in flash. One more time, equipment wins.

Conclusion

I believe this gives you an idea, which you can apply to any piece of equipment. The more/better equipment gives you an opportunity to take specific shots, therefore you can make some good photos. Though in this blog, I presented examples which do require some specific equipment, it doesn’t mean you need all that equipment immediately when you buy a camera. In order to make great photos, you need to know first which equipment to use in which situation and how to properly utilize that equipment.

So when is it the right time to get new equipment?

For me it works the best when I get a feeling of limitation, when I cannot create the shoot I want with the equipment I have. Then I need to figure out how to get over it. Sometimes I finish improvising, sometimes I buy a new piece of equipment.

Studentska razmena – Åbo Akademi, Finska

Negde polovinom master studija došao sam na ideju da odem negde na studentsku razmenu. Iako su svi konkursi u tom trenutku bili odavno završeni, EUROWEB+ program je baš tada otvorio drugi krug prijava. Sastavio sam ugovor o učenju, prikupio svu potrebnu dokumentaciju, preveo dokumente na engleski i prijavio se online za Finsku i Švedsku. Nakon nešto više od mesec dana, dobio sam obaveštenje da sam primljen na Åbo Akademi u mestu Turku, Finska. Počinje frka oko kupovine avionskih karata, vize, spremanja.. I onda dolazi i taj dan kada konačno treba da se leti.

img_20160104_100627

Kada je Finnair uz dosta truckanja konačno sleteo u Helsinki, odmah se osetila razlika u temperaturi. Osetila se i ljubaznost ljudi koji su se tu zatekli. Još par planiranih sati spavanja u autobusu do grada Turku su prošli u upoznavanju sa još par studenata koji su dosli istim poslom kao i ja. Sa jednom devojkom smo čak skontali da imamo istog ‘tutora’, studenta koji će se truditi da nam pomogne oko snalaženja u početku.

Kada smo stigli u Turku, naš tutor, Ida, nas je sačekala na autobuskoj stanici. Odatle sledi pola sata hoda po pravoj Finskoj zimi do studentskih domova, gde nam ona pokazuje sobe u kojima ćemo biti smešteni. Njihovi domovi su malčice drugačije koncipirani od doma u Novom Sadu na koji sam naviko, ali sada kada pišem ovaj tekst, ne mogu reći koji mi se više dopada. Njihovi domovi se odrzavaju, renoviraju se na vreme, nema portira i sve je uvek čisto, ali druženja kao u Vlahoviću nije bilo, iako su za to delimično odgovorni i ljudi.

Nakon prve prespavane noći, dolazi i prvi dan na fakultetu. Ono što nisam znao, jeste da se na samom početku organizuje kurs orijentacije za studente, gde se dobiju sve osnovne informacije o tome kako stvari tamo funkcionisu, koje su naše obaveze i šta se od nas očekuje. Za vreme tog kursa sam izmenio i ugovor o učenju, pošto su mi se neki predmeti preklapali u rasporedu. Inače, taj kurs je trajao nedelju dana i zaista su pokrili sve situacije u kojima se tamo student može zateći.

E sada što se tiče predmeta, ja sam odabrao sledeće:

  • Advanced computer graphics and graphic hardware
  • Special Course in CS: Distributed systems and algorithms
  • Special Course in CS: Graph Algorithms
  • Special Course in CS: Local Networks
  • Real-Time Systems
  • Evolutionary Algorithms
  • Neural Networks

Neću pisati o svakom predmetu ponaosob, smo ću reći da su svi predmeti osim distribuiranih sistema i algoritama bili super. Ovaj jedan pomenuti je bio ispod mojih očekivanja.
Ono što je za mene bilo novo, jeste da se neki predmeti ne ocenjuju, već postoji samo Pass/Fail.

Predavanja su im malo drugačije organizovana kao kod nas, ne postoje redovne vežbe, ali postoje domaći zadaci koji omogućavaju skupljanje dodatnih bodova. Tako se neki predmeti mogu položiti samo preko domaćih zadataka. Na jednom predmetu sam imao i laboratorijske vežbe, ali samo u dva termina.

Predmet Real-Time Systems bih posebno pohvalio, pošto je profesor izlagao je materiju na takav način da je bilo lako razumeti iako je sam predmet bio dosta težak.

Što se tiče ne akademskog dela, tu je bilo svašta. Sa ostalim studentima na razmeni u domu smo organizovali internacionalne večere, gledali filmove, zajedno putovali.

img_6320

Pposetili smo Deda Mraza, pravili žurke, zajedno smo pili i zajedno se treznili.

12628483_1032679433469736_6062154235001023838_o

Penjali smo se na krovove zgrada, šetali po zaleđenoj reci i moru, išli u saunu, a potom se valjali u snegu, upali smo u sneg dubine 2m i jedva izašli iz njega.

img_5492

Trčali u 3h ujutru jer je tamo tada kao dan, smejali se, grlili se kada nam je bilo teško, učili jedni druge da kuvaju, ostajali u kuhinji do 4h i pili čajeve samo da ne odemo na spavanje, gledali polarnu svetlost, ali više samo oblačno nebo. Svađali se i mirili, plakali kada smo se razilazili… Obećali jedni drugima da ćemo se sigurno opet negde skupiti i preživeti barem još jedan dan kao što su nam dani bili tokom tih šest meseci. Puno uspomena koje je teško prepričati, jer pomisao na svaku od njih stvara neki čudan osećaj koji se ne može izraziti rečima.

WhatsApp-Image-20160514

Iz svega toga sam mnogo naučio, verovatno i više od onog što sam naučio tamo na faksu. Recimo, naučio sam da postoji mesto na svetu gde obezbeđenje u klubovima nije nadrkano. Na tom mestu ljudi ulaze u autobus na prednja vrata i plate kartu, da za drugačije ne znaju i ne razumeju, da ti isti autobusi ne moraju da smrde i budu prljavi, a da ih soferi ne moraju voziti kao da u njima voze krompire. Takođe, na tom mestu nikada ne fali ŠV obrazac. Kada izgubiš telefon ili novčanik, on će nekako već naći put nazad do tebe.
Ah da, naučio i kako spremiti belgijske krompiriće ili guacamole i tortilje 😛

Uglavnom, meni je ovo verovatno jedno od najverdnijih iskustava do sada i pamtiću ga i prepričavati priče verovatno celog života. A usput, nadam se, da ću posećivati prijatelje širom sveta koje sam tamo upoznao i da ćemo barem još jednom imati jedan od onih dana koje smo imali dok smo bili na razmeni.

DSLR za početnike #2

Pošto vidim da postoji određeno interesovanje za blog DSLR za početnike, odlučio sam da podelim još malo znanja i iskustva koje imam na tu temu. Većina komentara je bila tipa “Početnik sam, da li je aparat XYZ dobar za mene?”. Pa evo da dam univerzalan odgovor na to pitanje.

Početnik sam, da li je aparat XYZ dobar za mene?

Ukoliko si do sada slikao telefonom ili kompakt aparatom i nisi nikada pokušao da koristiš “manuelni” mod na aparatu (možda zato što ga i nisi imao), rekao bih svaki DSLR je dobar. Ako te zanima šta je ISO, blenda i ekspozicija i kako sve to uz dobar kadar ukombinuješ u dobru fotografiju, svaki DSLR je dobar. Dobro, ok, novi aparati imaju bolje redukcije šuma za visoke ISO vrednosti, ali nevažno.. Ako si početnik i želiš da savladaš osnove i tehnike fotografisanja, treba ti manuelni mod na aparatu*, malo guglanja, mozak i vežba.

* Manuelni mod postoji i na većini novih prosumer, pa čak i na kompakt aparatima, ali to ne bih preporučio za kupovinu, ako planiras da se bavis fotografijom. Ako već imaš takav fotoaparat, onda počni da učiš od toga, pa kasnije kupi DSLR, ali nemoj da kupuješ prosumer da bi se ozbiljno bavio fotografijom. No ne kažem da nije moguće..

Ako ti je DSLR skup, zapitaj se koliko si platio telefon. Ukoliko ti je telefon skuplji od aparata koji ti je “skup”, onda ne želiš “ozbiljno” da se baviš fotografijom. Aparati danas koštaju ~300e. Ukoliko baš nisi u situaciji da kupiš novi, razmotri i polovne, ali se prvo dobro informiši.

Da li mi treba objektiv XYZ?

Za početak verovatno ne. Dovoljno ti je da imaš neki objektiv. Recimo kit objekti 18-55mm što dolazi uz većinu fotoaparata je sasvim ok. Ako ne znaš šta znači 18-55mm => DSLR za početnike #1 i guglaj!

Želim da slikam svadbe. Da li je aparat XYZ ok?

Ti ne treba da slikaš svadbe. Iz više razloga.

  1. Uzećemo za predpostavku da si početnik. Kupićeš aparaz XYZ i otićićeš nekome na svadbu da napraviš super mega cool fotke. To jeste moguća varijanta, ali slabo verovatna. Škljocaćeš na auto modu, jer drugačije verovatno ne znaš, jer si početnik. O difuznom svetlu, dubinskoj oštrini i nečemu trećem što ni ja ne znam, ti verovatno nikada nisi čuo ni reči.
  2. Ako me pitaš da li je aparat XYZ ok za svadbe, znači da nemaš pojma i da si početnik. Predpostavka iz 1. je dokazana, pa time pod 1. i važi.

Elem.. ovo grubo zvuči, ali ja zapravo i želim da obeshrabrim nekog da uradi takvu ludost/glupost. Koliko zbog tog nekog, ali više zbog ljudi koji će da mu plate, da bi taj neko njima upropastio fotografije sa venčanja. Ne kažem da su neki “pro” fotografi venčanja mnogo bolji i da ne škljocaju na auto, ali oni ne rade svoj posao dobro u tom slučaju. A ti, ne treba da budeš takav. Treba da budeš bolji. Tako da za početak, gledaj u drugom smeru, gledaj da nešto naučiš pre nego što uzmeš veći zalogaj 😉

Još malo tehnikalija koje nismo pomenuli u prvom delu

Blic

Kao što aparat ima 300 nekih karakteristika na koje možeš, a ne moraš da obratiš pažnju, tako i blic ima isto barem nekih 50 karakteristika koje ga čine dobrim ili lošim za tebe. Recimo da više i nisi baš početnik ili ipak jesi, ali imaš neko predznanje i ideje i želiš da kupiš blic. Hajde da proverimo da li tebi zapravo treba blic. Odaberi ispod pod 1, 2 ili 3 kako želiš da koristiš blic:

  1. Nikon-Speedlight-SB-910-DSLR-Flash-on-camera
  2. bb58
  3. DMH_6979

Ako je tvoj odgovor pod 1. – zaboravi blic.

Ako si odgovorio pod 2. onda recimo da može biti trenutak kada treba da kupiš blic. Ali proveri ove savete prvo.

Ako si izabrao odgovor pod 3. onda već verovatno znaš i koji blic želiš da kupiš, tako da je to sasvim ok 🙂

Stativ

Cene stativa se kreću od 10e do 2000e. Bukvalno. Ako si početnik, kontam da je stativ koji košta 30-40e sasvim dovoljan. Kada staviš aparat na njega, stativ treba stabilno da stoji na zemlji. Recimo stativ Hama Star 5 nije dobar stativ za DSLR. Hama Star 61 je recimo ok.

Sa kupovinom stativa treba da sačekaš ako misliš da je ok slikati noću (recimo šumu i nebo) sa 1/10 ekspozicijom, blendom f/3.5 i ISO 3200. Prelistaj još malo teoriju i probaj u praksi to da primeniš. Onog momenta kada sebi kažeš “bilo bi dobro da imam stativ jer ovako ne može” onda je ok da kupiš isti.

Primera radi, ova fotografija je napravljena na stativu od 40e (jer jeftiniji nisu imali).

View this post on Instagram

Last year, while doing my Erasmus exchange in Turku, Finland, we went to Lapland to watch auroras. After 6 days of cloudy weather and no auroras seen, we finally got lucky just a night before we went back home. We all got out of our cottage, went deeper into the woods where no lights pollute the air, and laid down to enjoy the view. #erasmus #lapland #auroraborealis #finland . . . . . . #visitfinland #thisisfinland #aurora #northernlights #sky #cold #winter #snow #nature #natureshots #natureporn #hiking #trees #naturephotography #landscapephotography #mountain #mountainscape #lightplay #suomi #amazingview #stunningview #longexposureoftheday #longexposure #greatshotz #hotshotz #dream_image

A post shared by Aleksandar Beserminji (@beserminji) on

Ako putuješ avionom: Proveri sa aviokompanijom, aerodromom ili ne znam već sa kim, da li možeš poneti stativ u ručnom prtljagu. Ako ga upakuješ u veliku torbu koju check-in-uješ, ne moraš da brineš. Ali stativ u ručnom prtljagu može biti protumačen kao neka vrsta oružja i postoji verovatnoća da će ti ga oduzeti nakon skenera. Tako da obrati pažnju.

 

Iskustvo: RT-RK odsek, master, internship, zaposlenje

Krajem prosle godine, završio sam radnu obavezu sa firmom RT-RK kako bih otišao u inostranstvo na studentsku razmenu. Nije mi bilo naročito drago kada sam odlazio, pošto sam radio na projektu koji mi se zaista dopadao, a pored toga, vođa tima i grupe su bili više od običnih šefova. Naravno, mogao sam da ostanem, ali sam želeo i da odem “napolje” i vidim kako je “tamo”. O tome nešto više u nekom od narednih blogova. Ovaj blog će biti posvećen iskustvu koje sam stekao “na putanji” od fakulteta do prvog posla i zašto sam otišao (pored sranje situacije u zemlji.. o tome neću pisati).

Tako da kada bi me pitali kada ova priča počinje, rekao bih još davne 2010. godine. Tada sam, negde u junu (možda julu ili avgustu?) otišao na PMF da se prijavim za polaganje prijemnog ispita na smer (recimo) “Informatika”. No kako sam jedva ušao u zgradu od gužve i shvatio da ću tamo dočekati večeru dok se ne prijavim, brže bolje sam izašao, otišao na FTN i prijavio se tamo za polaganje prijemnog na smer “Računarstvo i Automatika”. Nije sada da se pre toga nisam dvoumio između ta dva smera, ali sam se iz nekog razloga tada odlučio za PMF i otišao u Novi Sad sa ciljem da se tamo prijavim. No dobro što nisam…

Već na drugoj godini, negde krajem prvog semestra sam dobio ponudu za stipendiju od firme RT-RK, uz obavezu da se opredelim za njihov smer na trećoj godini. Znao sam ja tada da ću njihov smer najverovatnije i odabrati, ali nisam hteo da se obavezujem. Stipendiju sam zato prihvatio tek kasnije na trećoj godini. I ako se dobro sećam tu se već pričalo među kolegama da ćemo u RT-RK i ostati nakon faksa.

RT-RK_logo.svg

Letnji raspust nakon treće godine je bio namenjen praksi, početku rada na R&D projektu u firmi RT-RK, za šta ja nisam znao do odprilike dva dana pre prezentacije tog projekta. Pošto sam u tom trenutku već imao druge planove (Tajland, praksa 2013), ja sam praksu propustio. Rekao bih da profesor Teslić, po njegovom izrazu lica tada, nije bas radosno prihvatio tu vest, kada sam mu saopštio da već imam rezervisanu kartu za Tajland i da neću moći leto provesti u firmi. No nije mi to zamerio i samo mi je rekao da se javim kada se vratim. Što je bila iznenađujuće dobra reakcija u odnosu na nešto što su neki očekivali..

Ovde bih dodao, da bi budući stipendisti zapravo ipak trebali takve stvari da ugovore profesorom unapred. Čisto da se izbegne efekat iznenađenja, jer ipak, neko je računao na mene. No dobro..

Po povratku sa Tajlanda, javio sam se Nenadu Jovanoviću, vođi tima C-More, koji su činili moje kolege. Potpisao sam novi ugovor o stipendiranju sa firmom, koji me je obavezivao na zaposlenje u firmi minimum onoliko vremena koliko sam primao stipendiju (računajući ovu novu stipendiju). Nenad se potrudio da me uvede u projekat i za dve nedelje sam već mogao samostalno da “raduckam” tu i tamo.

To raduckanje se pretvorilo u rad nakon nekog vremena, a kasnije se periodično pretvaralo u raspadanje od posla kako su nailazili demoi. Ostajalo se prekovremeno, radilo se do kasno, mrzeli smo sebe što smo potpisali ugovore. Bilo je svašta i nije bilo lako. Ali smo preživeli. Uz to smo i studirali, po nekom nazovimo povlašćenom režimu, gde smo bili oslobođeni nekih projekata, pošto smo radili slične stvari u na projektu. Na kraju smo napisali diplomske radove na temu onoga što je svako od nas doprineo C-More projektu i diplomirali smo među prvima u generaciji. Nakon toga, neki su se zaposlili i počeli da “odrađuju ugovor”.

Opet se dešavalo da se tu i tamo radi prekovremeno i to iz više razloga. Neke stvari su se radile po principu “uradi samo da se što pre završi”, neke stvari nisu bile jasno definisane, specifikacije su se menjali nedelju dana pre demoa.. Bilo je gresaka i sa naše strane (studenata), ali u principu smatram(o) da je većina problema bila izazvana od strane viših slojeva hijerarhije. Tu naravno ne mislim na Nenada i on neka ostane jedini kojeg ću da imenujem, jer se on zapravo borio protiv svega toga. Što se tiče ostalih, ako neko od njih bude čitao ovaj tekst, prepoznaće se. Ako se ne prepoznaju, onda zaista nisu lagali kada su govorili da oni ne vide probleme, ali onda oni imaju većih problema nego što smo mi imali, a to je da ne znaju da obavljaju svoj posao kako treba.

No to je bila situacija i C-More timu. Poslednjih godinu dana u firmi sam radio na LLVM/Clang prevodiocu i mogu reći da je rad, u tom drugom timu, bio mnogo prijatniji. Vrsta projekta je bila drugačija i to umnogome utiče na to kako se radi, ali Branislav (teamlead) i Petar (grouplead) su za mene bili sefovi i drugari. Možda nije isto sa njihove strane, ali njihova prijateljska nastrojenost je učinila da se ja tako osećam. A verujem i ostale moje kolege. E zbog toga je bilo teško otići iz firme, pošto je je kontrast između prvog i drugog projekta bio veliki što se tiče atmosfere. Koliko mi je bilo teško raditi za prvi projekat, toliko sam želeo da naučim više za ovaj drugi, pa nije bilo problem ostajati i do kasno u firmi. Sećam se kada mi je Branislav rekao “Aleksandre, ajde pakuj se, idi kući, ostaćeš ovde da spavaš kako si krenuo.”.

E sada, ovo možda ono prvo zvuči loše, crno, zastrašujuće, ali ima tu i dobrih stvari… Ne kažem da je to bio jedini način, ali je bio relativno ok način da se pored završavanja fakulteta i radi, stekne profesionalno iskustvo, pa na kraju i zaradi. Naravno bilo je i ima boljih opcija, ali ovo je prilično straightforward kada neko upiše RT-RK odsek, a pritom ima iole znanja i volje za radom i napredkom. Verovatno da sam vreme koje sam proveo u firmi utrošio na rad na nekom open source projektu ili na učenje algoritama ili nešto treće, da bih sada bio u boljoj poziciji nego što sam sada, ali budimo iskreni, da nisam imao obavezu, verovatno bih više od pola tog vremena prespavao. Kao i većina vas. Svaka čast izuzecima jeli…

E a ima još.. Ono što ne bih naučio da sam išao pomenutom alternativnom putanjom, jeste kako stvari funkcionišu u jednoj firmi. Smatram da sada barem malo imam predstavu kako stvari mogu da izgledaju i da li se to meni dopada ili ne. Imao sam priliku da odem napolje i iskoristio sam je, pa sam jeli morao da ostavim posao iza sebe, pošto mi je ovo bilo većeg prioriteta. Nakon što završim studije tu gde jesam, u potragu za poslom ću ući sa velikim iskustvom iza sebe, a kada to kažem, ne mislim samo na profesionalno iskustvo. Znaću kako mi je bilo i da ako mi se ne dopada neka ponuda, da mogu da odbijem i da treba da tražim dalje.

No do tada, imam još dosta da učim, a kada to znanje konačno primenim u praksi, pišem novi blog na tu temu 😉

PS. Nije to toliko do firme, koliko je do ljudi. Ako imate čoveka da vam bude šef, nećete imati problema gde god radili. A ako imate nekog manjeg od makovog zrna (lol odakle ovo vadim? :D) da se pravi pametan, onda imate problem gde god otišli. Ukoliko vam neko nudi praksu, zaposlenje, raspitajte se ko će vam biti vođe time i grupe. Saznajte nešto o njima, tražite da popričate unapred sa njima, pa probajte sami da provalite da li će taj neko da vas maltretira ili ne 😛

PS2: Izvinjavam se firmi što koristim njihov logo na mom blogu bez da sam pitao ^.^

Flying with ATtiny and ESP8266

So I decided to make an RC airplane and to make it as simple as possible. No sensors, no autopilot, just raw commands from the remote executing on the airplane. I’m not saying that’s a good idea, but I decided to go like that.

attiny

Anyway, I wanted the airplane to be as most simple as possible. So there are servos, engine, battery, receiver and the micro controller. Initially, the idea was to use the Arudino Pro Mini, but in the meantime, I remembered that somewhere in my boxes I have ATtiny25. I wasn’t sure will it fit and on the first sight it didn’t. Most specifications I was able to find on the internet was saying that there are just two PWM outputs, and I needed one more of them. I also needed some sort of communication port like serial port which was not discussed in the datasheet. I lacked knowledge about that micro controller and I knew that. And I didn’t allow that to discourage me. I believed it should be able to do a job for me. I did a little research till late morning hours and it happened that I was right 🙂

Programming the ATtiny25

I didn’t have programmer for this ATtiny and I wanted to program it with my Arudino. I heard somewhere it is possible.

First, you need to upload a sketch to your Arduino to act like the ISP:

Then here is how to connect the ATtiny to the Arduino:

http://highlowtech.org/?p=1706

And after that, you’ll need some libraries, to explain your Arduino software how to program the ATtiny. If you have ATtiny 45/85 then I think this should work a job for you:

http://highlowtech.org/?p=1695

I had ATtiny25 so I also needed this:

https://code.google.com/p/arduino-tiny/

Getting one more PWM on the output

So as I said, there are two PWM outputs, and I wanted one more. I found the solution here:

http://www.technoblogy.com/show?LE0

It involved some advanced levels of Arudino programming (something weird on the first sight) but it’s worth it.

Getting serial Rx channel

My ATtiny needed only Rx line on Serial, for receiving the commands. As it turned out, it was not that simple to get one, and after looking what serial libraries are used, there was no support for the Rx, only for Tx. By default it was using TinyDebugSerial library which always returns -1 when Serial.available() is called. SoftwareSerial was too big for ATtiny, so I had to google something new. I found the solution here:

https://code.google.com/p/nerdralph/source/browse/#svn%2Ftrunk%2Favr%2Flibs%2Fbbuart

http://nerdralph.blogspot.com/2014/01/avr-half-duplex-software-uart.html

-assembler-with-cpp option does not exist

After installing mentioned library, I got this error. And it was easy to fix. The solution is here:

https://github.com/arduino/Arduino/issues/1807

After that, all I had to connect ATtiny to ESP8266 via serial port. And ofc to put everything together with servos, engine, wings etc.

At the end, I think it was possible to fly only with ESP8266 (some versions have more outputs), but that’s for some other story.

ESP8266 – Arduino wireless modul

Ovo je možda moj najkraći blog. Uglavnom, oni koji se zanimate sa Arduinom – potražite ovaj modul! Nema potrebe da pišem bilo šta o njemu, pošto je internet prepun (da ne kažem da je internet prso zbog ovog) tutorijala: šta su drugi ljudi uradili, napravili, šta sve može, koliki mu je domet itd. Tako da ono.. Samo napred. Dx ili aliexpress ili nešto treće i pravite svoj Internet of things.

Update:

Evo jedan hint, šta da ne radite kada je u pitanju ovaj (ili sličan) modul.

Pošto je njegovo napajanje 3.3V, potrazio sam regulatore napona na inernetu i napravio sam jedan koji koristi kolo LM317. To je zaprav bila jako loša ideja i sada sam “kraći” za jedan modul 😛

Šta se zapravo dogodilo?

Regulator na izlazu daje napon koji zavisi od ulaznog napona i otpornosti podešene na potenciometru. Prvo, ulazni napon mi nije bio stabilan. Neki ispravljač (ne znam ni sam odakle mi ga) koji daje 18V DC na izlazu. Kao.. Zatim, potenciometar koji sam koristio je neko đubre koje prilično varira sa otpornošću i ako ga niko ne dira. I kada se te dve stvari iskombinuju, na izlazu se dobije 3.8V iako je inicijalno sve bilo podešeno da na izlazu bude 3.3V. I onda je izašao onaj sakriveni beli dim iz modula. Jbg…

Nakon malo guglanja, našao sam da neki ljudi koriste kolo LD33V, koje na izlazu daje stabilnih 3.3V. Tako da eto… Krenite sa tim.

IOIO RC Boat

Prošlo je već dve godine kako moj IOIO u principu skuplja prašinu. Koristio sam ga za neke projekte tu i tamo, ali je IOIO većinu vremena proveo u kutiji.

Kako bih to promenio, odlučio sam da ga upotrebim u svom vikend projektu. Napravio sam brodić na upravljanje i tako IOIO-u dao poslednju ulogu, gde će dočekati svoju smrt zajedno sa brodićem (dok ga voda ne odnese ili ne potone).

Uglavnom, u nastavku slede fotke kako to izgleda, a video kako to radi u praksi (ne u kadi)… pa video verovatno neće biti objavljen, pošto je na prvom testu na otvorenom brodić stao na sred jezera. I to onog jezera u Dunavskom parku. Da onom malom. I dok smo dočekali da se brodić dogega do obale na talasima koje su pravile patke sa druge strane, pao je mrak. Kasnije nismo uspeli da napravimo kvalitetan snimak. Tako da, žao mi je 😛

Priprema
Priprema

YT (test #1): http://youtu.be/jt8r1F5e2ew

Prvi test
Drugi test

YT: http://youtu.be/rxfi8hiaGK4

Inside
Inside
Gotov!
Gotov!

Update:
Nakon prve ne tako uspešne vožnje, odlučio sam da obezbedim veći domet za updavljanje brodićem, tako da je brodić podvrgnut malim izmenama. Bluetooth je dobio externu antenicu koja bi trebala da obezbedi dovoljan domet za vožnju brodića po jezeru, a kako će to uspeti u praksi – videćemo.